Kad sam odlučio napisati svoj prvi misteriozni roman, nisam ni slutio koliko će me to putovanje iznenaditi. Sve je počelo s jednom jednostavnom idejom o malom gradiću punom tajni, ali pretvaranje te ideje u priču pokazalo se mnogo složenijim nego što sam očekivao.
Početak procesa
Prvi korak bio je istraživanje. Proveo sam tjedne čitajući klasične detektivske priče i analizirajući kako autori grade napetost. 
Ključno je bilo stvoriti likove koji su uvjerljivi, a istovremeno skrivaju svoje motive. Moj glavni junak postao je bivši policajac koji se suočava s prošlošću.
Razvoj zapleta
Zaplet sam gradio postepeno. Svaki obrat morao je biti logičan, ali neočekivan. Koristio sam bilježnice za bilježenje svih mogućih završetaka, a zatim sam ih testirao na prijateljima. 
To je pomoglo da izbjegnem rupe u priči.
„Najveći izazov bio je održati čitatelja u neizvjesnosti do posljednje stranice.“
Izazovi tijekom pisanja
Postojali su dani kad sam se osjećao potpuno blokiranim. Rješavao sam to šetnjama ili promjenom mjesta pisanja. U jednom trenutku sam čak promijenio kraj priče jer originalni nije bio dovoljno uvjerljiv. 
Važno je bilo ostati dosljedan tonu priče.
Završni koraci
- Višestruko čitanje i ispravljanje.
- Traženje povratnih informacija od beta čitatelja.
- Rad na dijalozima kako bi zvučali prirodno.
Nakon mjeseci rada, rukopis je bio gotov. Osjećaj je bio nevjerojatan, ali i pomiješan sa strahom od kritike. 
Danas kad gledam unatrag, shvaćam da je pisanje prvog misterija bilo jedno od najvrijednijih iskustava u mom životu.